Terzić je to lepo sve sublimirao nakon prethodne utakmice sa Nemačkom kada je rekao da kvaliteta nema. On kao iskusan trener to može dobro da vidi i da uoči. E sad, zašto kvaliteta nema? Dobar deo krivice snosi i on. Zbog tala sa menadžerima i kombinacija. Pitaš Gočanin: "Jel' ti možeš da podigneš loptu?!", odgovor je prost: "Ne može!". A zašto je onda kao takva u reprezentaciji, pitanje je za onoga ko ju je selektirao ili pristao da ona bude na spisku. Nije tačno da Srbija nije imala boljih libera 2018-19 kada je ta Gočanin prvi put ušla na širi spisak reprezentacije. Samo nisu imali menadžere, mama Barbare, protekcije iz Obrenovca i slično. Kako Gočanin, tako i mnogi drugi sa spiska, i sa spiskova godinama unazad. Drugo je pitanje zašto nema kvaliteta u igračima iz domaćeg prvenstva? Ovde "neki" (a zna se dobro koji, oni što o trošku Saveza putuju po svetu i obrću jagnjiće i prasiće) plasiraju priču o manjku sredstava. To su budalaštine i priče za malu decu. Šta je Lajkovcu falilo od uslova? Ništa. Sve su imali. I uslove, i treninge i rad sa trenerima "na glasu", između ostalog jedan je sada i prvi pomoćnik u A reprezentaciji (BK). I zašto ne znaju da igraju? Pa odgovor je jednostavan, ili ti treneri - očigledno nisu ti (mada u konkretnom slučaju Lajkovca, ne mogu mnogo da prigovorim, za razliku od mnogih drugih na Superligi koji ekipe vode sa nedovoljnim nivoom stručne spreme - vikend kursevima od dve nedelje) za koje se izdaju, ili se opet vraćamo na menadžere i to što im je dozvoljeno da vršljaju i rade šta hoće, i da podrivaju autoritet trenera. Nije normalno da igračice od 13-14 godina koje ne znaju nos da obrišu, sa tehnikom su na vi, a o fizičkim sposobnostima tek da ne govorimo imaju menadžera (većinom hohštapleri) koji im puni glavu o tome kako su one superligaški igrači koje vrede mnogo. To nije normalno. I to su dva velika problema koje domaće prvenstvo mora da reši, po pitanju struke. Nedovoljna sprema dobrog broja trenera (sigurno 50+%) koji rade na Superligi (kao glavni ili kao pomoćni treneri, ma kakvu da su imali karijeru, jer se u trenerskom poslu ne traži vrhunski igrač nego neko ko UME da prenese vrhunsko znanje) i podrivanje autoriteta trenera od strane menadžera. A para ima, čak i previše, što je i jedan od uzroka gore pomenuta dva problema. Mnogi su sebi tu prepoznali dobar biznis, a malo njih je prepoznalo šta odbojci zaista treba.
Sedi 1 ne prave se igrači u super ligi.Kojo Lajkovac bre.Klub sa 20 dece.Oni pokupe nesto i narade za rezultat u super ligi.Sponeo si trenera kod njih odlican je al tu je godinu dana.Od njih se pojavila Uzelac uzeli je kao dete i naradili eto ta Zelenovic itd.Oni imaju uslove pristojne i jednog coveka koji ulaze u odbojku.Tp nije sistem odbojke ve dobra volja coveka od 80 i kusur godina koji voli odbojku a od nje nema nista samo baca pare.Niko od dece nece u Lajkovac.Para nema.Skupe u 90 posto klubova decu njij t u dom nemaju restora gde se hrane nego neki fazon neka teta im kuva svima zajedno il su u domu smestene kao u Mitrovici daju im 10 000 din mesecno.Da li mislis stvarno da dete koje zivi u domu ima 80 e 4 godine moze kada napuni 18 godina da bude igrac koji ce da osvaja svetsko prvenstvo.Rade i salama u drugom timu zajedno sa skolicom odbojke lopte lete ne zna ko je na kojoj od 3 mreze.Jer od skolice odbojke se zivi.Iz takvih ne uslova nema igrača.Ko ide od kadetskih ekipa na neke jake turnire u inostranstvo jedan klub na neki levi turnir.Nema ulaganja u mlađe kategorije.Kad to dete dođe u 1 tim koliko je obuceno sa trenerom koji radi u firmi a odbojka mu je hobi da zaradi za ratu od kola.I onda kad izađe u super ligu za dve godine dolaze u repku.I onda ih ovde napadaju pljuju.Odu preko malo se utegne al je to daleko od igrača za velika dela.Nema uslova i nece treneri da ginu za 30 000 din koliko su placeni mesecno da vode te kadetkinje.Nema para nisu treneri zadovoljni a nema uslova da te devojke rade kao mlade 2 sata pre i 2 sata posle podne
Da imaju ishranu kakva treba da bude ooremu rekvizite za rad i kondicione trenere,kvalitetna takmicenja i jake turnire.Prepustene jednom treneru koji treba da naoravi igrača od njih a koji nakon treninga u 22 h juri u nocnu smenu da imao platu i staž jer od plate od odbojke nema ništa.Kad bude novca bice i treneri koji su profesionalci pa ce biti i igrača ovako iz i pred nocnu smenu se ne orave igraci za titulu prvaka sveta.Naravno da vi to ne razumete a to je srž problema.
@Gost 282929 Pripadniku "jagnjeće brigade", to što si napisao, je kako mali Đokica vidi odbojku, i tu priču možda možeš da prodaš nekoj dečici od 8 godina i roditeljima koji o odbojci nemaju pojma, ali nikako ljudima koji su u odbojci i koji vrlo dobro znaju kako i šta se radi. Prvo moramo da razlučimo šta je seniorska odbojka a šta su školice odbojke. Za A seniorsku reprezentaciju Srbije traže se igrači seniorske odbojke, tako da, govoriti o školicama odbojke u tom kontekstu je besmisleno skretanje sa teme. Igrač se najviše oblikuje i formira u periodu 15-19, činjenično. Sve nabrojane igračice koje su sada A reprezentativke su u tom periodu već bile u svojim nekadašnjim, ili sadašnjim klubovima, nije Uzelac sa 20 godina došla iz Bagljaša u Željezničar niti je Zelenović sa 25 godina došla iz Panonije u Lajkovac, tj Pazovu pre toga ili Mijatović koja je iz Čačka stigla u TENT. One su u periodu kada su trebale da se razvijaju, bile u klubovima koji imaju sve uslove za razvoj igrača. Na spisku reprezentacije nema igračica Srema, Omladinca, Inđije, pa ne vidim potrebu za pominjanje tih klubova. A i tu opet dolazimo do momenta gde masno slažete. Npr, taj Srem ima dva sale u kojima se mreža ne skida (nijednom drugom kolektivu nije dozvoljen pristup sali) i treću u kojoj ih niko ne sputava da treniraju. Seniorska, prva i druga ekipa su u potpunosti odvojene od školica odbojke i to da se oni preklapaju je teška budalaština. Omladinac takođe, trenira u istoj sali kao Jedinstvo, ima sve uslove kao i Pazova, s tim što nemaju dobre termine za trening, po mom ličnom mišljenju, ali to je njihov interni problem, koji oni između sebe moraju da reše. Pričamo o finansijskim sredstvima, a Inđija je do pre dve godine davala 2.000€ mesečno igračici za četiri treninga + utakmicu. Na nivou godine 20.000€, ni za šta, dok jedan Nikola Grbić ima potpisan ugovor sa Peruđom na 90.000€ i traže se od njega svi trofeji. Da li Inđija u ovom slučaju, realno može te pare da isplati, to je problem rukovodstva kluba, koje je dužno da ugovorena sredstva obezbedi, u slučaju dogovora i potpisanog ugovora. Ugovor je overen kod notara i igrač u svakom trenutku, u slučaju neispunjenih obaveza ima pravo da klub tuži, dolazi izvršitelj i on će taj dug naplatiti. Sistem tako funkcioniše. Elem, da se vratim na ono što je glavno. Pričamo o klubovima koji su dali igrače za reprezentaciju, a u tim klubovima ništa od navedenog - falilo nije! Prema tome, više je nego jasno da se opet vraćamo na prethodno napisano, loša struktura trenerskog kadra + mešanje menadžera u posao trenera su dva problema koja srpska odbojka mora da iskoreni ako hoće - boljitak. Ako neće, vi nastavite po svome, a rezultat je više nego impresivan sa čak dvocifrenim brojem izgubljenih utakmica u nizu!